| | La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) | |
| |
| Autor | Poruka |
|---|
Brook Davis ~Rebelde bebe~


   Godina : 13 Pridružio : 19 Jun 2008 Poruke : 2 Location : in Tree Hill with Brook and Lucas Hobbies : I am fairy Raspolozenje : SUPER:) Ime : Zovem se:.
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Uto 22 Jul - 19:07 | |
| EPIZODA 8
Roberta, Mia i Miguel su otisli iz kuce Alme i Franca i nastavili s pricom...
MIA: Ici ces da vidis Diega? ROBERTA: (uzdahne, nije htela da je pitaju za njega) Ne, jos ne... MIGUEL: Ali zasto ne? ...Roberta, Diegu je potrebno da mu objasnis sve, bilo mu je veoma lose i nije mogao da te zaboravi... Dobro, ja mislim da on jos uvek oseca nesto veoma jako prema tebi. ROBERTA: Znam to, ali trenutno nisam spremna da ga vidim. Ja hocu da mu ispricam sve sto se izdesavalo, ali osecam da ne mogu... Osim toga, ne zelim da ga gledam kako pati, i kad sazna za sve sto se desilo... (Mia i Miguel se pogledaju) MIA: Kako? Sta ti se desilo? ROBERTA: Ne, Mia, jos ne. Imajte postovanja prema meni, kad ja mislim da je pravi trenutak, ispricacu vam sve. Osim toga, zelim da Diego prvi sazna. MIGUEL: U redu. Pa, idemo mi, gledaj... (izvadi parce papira i napise adresu i broj telefona ne njemu) Evo ti adresa nase kuce i nas broj telefona, ako ti treba nesto ili hoces nesto, znas vec i sama... ROBERTA: U redu, ja bih vam dala moju adresu, ali sam se tek sad preselila i ne znam adresu... Doci cu, puno vam hvala.
Veoma lepo su se pozdravili i Miguel i Mia su otisli svojoj kuci veoma zagrljeni... Roberta je otisla svojoj kuci. Na putu do tamo, naisla je na jednu radnju veoma moderne odece na cijim vratima je bio natpis "Trazi se prodavacica", tako da je usla i trazila intervju... I dobila posao. Sledeceg dana pocinje da radi. Izasla je iz radnje, presrecna sto je uspela da nadje posao, i otisla kuci. Tamo je bila Lupita, koja se igrala sa Pablom.
LUPITA: Zdravo, kako si prosla s tvojom mamom? ROBERTA: Dobro, ali tamo su bili i Mia i Miguel. Svi su bili veoma dobro, gledaj, cak su mi i dali svoj broj telefona ako mi zatreba nesto... (pokaze joj papir koji joj je Miguel dao) LUPITA: Jao, kako su slatki... ROBERTA: Cak sam i pronasla posao!! Sutra pocinjem da radim, tako da necu morati da trazim novac od tebe. (to je rekla veoma zadovoljna, ali primetila je da Lupita nije bas bila zadovoljna) Sta je bilo? Nije ti drago zbog mene? LUPITA: Jeste! Ovaj... Roberta, moracu da idem, znam da sam ti rekla da cu ostati dokle god ti budem bila potrebna, ali... ROBERTA: Zasto? LUPITA: Zato sto me je Santos zvao, i potrebna mu je moja pomoc tamo. Osim toga, ti si sad vec pronasla posao, i ako ti zatreba nesto, mozes da pitas Miu i Miguela. ROBERTA: Ne, Lupita, s kim cu ostaviti Pabla? Mia i Miguel nista ne znaju... (to joj je bilo veoma bolno da kaze, znala je da je bila pomalo sebicna, ali stvarno joj je bila potrebna...) LUPITA: Ne znam... Sa Diegom! Na kraju krajeva, otac mu je... ROBERTA: Ali da li si ti poludela? Kao da ga ostavim Diegu? Dobro, u redu... Idi ti, sredicu ja stvari kako znam i umem... Kad putujes? LUPITA: Danas uvece... ROBERTA: Sta?? (tuzno) U redu... LUPITA: Zao mi je... ROBERTA: Dodju, hajde da jedemo. (to je rekla da promeni temu, nije htela da nastavi da prica o onome)
Jeli su u tisini, jer je ambijent vec bio dovoljno vruc. Posle toga, Lupita je spakovala svoje kofere; za to vreme, u dnevnoj sobi, Roberta se trudila da se suzdrzi i da se na rasplace. Lupita je izasla iz sobe...
LUPITA: Pa, idem ja... (Roberta je ustala i, sa suzama u ocima, veoma jako je zagrlila) ROBERTA: Mnogo ti hvala sto si mi dala da zivim kod tebe ovih 6 godina, mnogo ces mi nedostajati, hvala... (to je rekla placuci dok ju je grlila) LUPITA: Ne moras da mi se zahvaljujes ni za sta, ti si mi drugarica i uvek cu biti tu za tebe. (isto je plakala)
Lupita se pozdravila s Pablom i ponovo se pozdravila s Robertom, i usla u taksi koji ce je odvesti do autobuske stanice...
Za to vreme, u kuci Mie i Miguela, pricali su o Roberti, i u tom trenutku je dosao Diego... _________________ NADIE SAVE LO QUE TIENE...ASTA WUE FINAL... LO PIERDE....
 Regujete se se na mor RBD forum http://rbd4ever.forumotion.net/ |
|  | | Brook Davis ~Rebelde bebe~


   Godina : 13 Pridružio : 19 Jun 2008 Poruke : 2 Location : in Tree Hill with Brook and Lucas Hobbies : I am fairy Raspolozenje : SUPER:) Ime : Zovem se:.
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 12:00 | |
| EPIZODA 9
Diego je usao u dnevnu sobu, gde su bili Mia i Miguel...
MIA: Zdravo, Diego! (dvaput da je poljubila, i Miguel mu je pruzio ruku) Imamo nesto da ti ispricamo... DIEGO: Sta? MIGUEL: Pojavila se Roberta, otisla je da poseti Almu i mi smo tad bili tamo. DIEGO: Stvarno? Vidite da sam bio u pravu! Vratila se... MIA: Da!! Nama je rekla da ce ostati ovde. DIEGO: Lepo, i sta vam je rekla? Je l' vam rekla nesto o tome zasto je otisla? (Mia i Miguel su se pogledali) MIGUEL: Ne, nije nam nista rekla, pitali smo je i rekla nam je da nema dovoljno snage da nam to kaze. DIEGO: I, ovaj... Da li vas je pitala za mene? ... Morao sam da postavim ovo pitanje. MIGUEL: ...Ne. (Diegu je promenio facu i Miguel, kad je to primetio, je brzo rekao) Ali nam je rekla da ce, kad bude bile spremna da prica o tome, da te poseti, i zeli da ti budes prvi da saznas sve. (ali se Diegu nije svideo odgovor) DIEGO: Svejedno mi je!! (vice, veoma ljut) Znas? Ovim mi ona samo dokazuje da joj nikad nisam zanimao, da me nikad nije volela. (veoma ga je bolelo da kaze to) Znate sta? Sto se mene tice, neka crkne, ne zanima me, ne vredi truda devojka kakva je ona... MIA: Nemoj da govoris takve stvari, znas da nije tako, ona te je volela i jos uvek te voli. Moras je razumeti, Diego. DIEGO: Ah, naravno! Ja moram da je razumem, a ona mene sta?! Ona je otisla, nije je ni zanimalo da li me je povredila ili nije, otisla je, i posle 6 godina tokom kojih nisam znao nista o njoj, moram da je razumem da nece da mi da nikakvo objasnjenje i da nece da me vidi... Znas sta? Ne razumem je! Ovo mi dokazuje da me ona nikad nije volela i ona je za mene mrtva... Ne zelim da znam nista vise o njoj. (vikao je, Miguel i Mia su se ucutali, jer je on, s jedne strane, bio u pravu, Diego je to veoma bolelao, a i bio je veoma ljut, oci su mu bile pune suza, uzeo je svoju jaknu i otisao, zalupio je vrata, ni sa jednim od njih dvoje se nije pozdravio)
Za to vreme, kod Roberte, Roberta je spavala jer je bila veoma tuzna, Lupita je vec bila otisla, dok se Pablo igrao u dnevnoj sobi, ali je on hteo da izadje iz stana, tako da je otvorio vrata i otiasao da se u hodniku igra s nekim automobilcicima. On je usao unutra na trenutak da uzme jos igracaka i, bas u tom trenutku, Diego je prosao, sapleo se o jedan automobilcic koji je bio na podu i pao...
DIEGO: Ali ko je taj imbecil koji ostavlja ove igracke ovde?! PABLO: (izasao je kad je cuo zvuk) Hahaha!! Kako si glup, zar nisi video igracke? HAHAHA!! DIEGO: (veoma ljut) Ali cemu se ti smejes, klinac?! Idi, nevaspitani! (Pablo nastavlja da se smeje) Ako mi opet budes uradio ovako nesto, videces ti vec! _________________ NADIE SAVE LO QUE TIENE...ASTA WUE FINAL... LO PIERDE....
 Regujete se se na mor RBD forum http://rbd4ever.forumotion.net/ |
|  | | Brook Davis ~Rebelde bebe~


   Godina : 13 Pridružio : 19 Jun 2008 Poruke : 2 Location : in Tree Hill with Brook and Lucas Hobbies : I am fairy Raspolozenje : SUPER:) Ime : Zovem se:.
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 12:00 | |
| NASTAVAK...
PABLO: Ne bi ti udario dete. DIEGO: Ali kakav si, glupane! (to je rekoa dok se trudio da udje u svoj stan, ali Pablo ga je sapleo i opet je pao) PABLO: Hahaha!! Kako tesko odrzavas ravnotezu! DIEGO: Ali sta radis, klovnu? (uhvatio ga je za kosuljicu i malo ga podigao) PABLO: Mama, udaraju me!! (kad je cuo ovo, Diego ga je pustio, a Roberta, koja je spavala, kad je cula, je ustala i potrcala ka vratima) ROBERTA: Sta je bilo? (Pablo je potrcao ka njoj i zagrlio joj nogu) PABLO: Mama, ovaj gospodin je hteo da me udari. ( Duego nije mogao da veruje svojim ocima, tu je bila Roberta!!, nije mogao da pomeri kad je cuo da joj je rekao "mama") DIEGO: Ti si mu mama?? On je tvoj sin?? ROBERTA: Da!! I ako ti ikad vise padne na pamet samo da ga pipnes, ubicu te! DIEGO: Ali... ROBERTA: Ali nista! Ako te vidim blizu Pabla,... Ubicu te. Necu vise da te vidim, Diego.
Pokupila je sve igracke, podigla je Pabla i usla je u svoj stan, ostavljajuci Diega u hodniku potpuno paralizovanog... Bilo je nemoguce ono sto mu se taman desilo. _________________ NADIE SAVE LO QUE TIENE...ASTA WUE FINAL... LO PIERDE....
 Regujete se se na mor RBD forum http://rbd4ever.forumotion.net/ |
|  | | Brook Davis ~Rebelde bebe~


   Godina : 13 Pridružio : 19 Jun 2008 Poruke : 2 Location : in Tree Hill with Brook and Lucas Hobbies : I am fairy Raspolozenje : SUPER:) Ime : Zovem se:.
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 16:21 | |
| EPIZODA 10
Diego jos neko vreme nije mogao da se pomera, Nemoguce, Roberta ima sina!! Hteo je da prica s njom, da joj objasni sve, ali je znao da u ovom trenutku Roberta nece hteti da ga saslusa, tako da je ode u svoj stan, ali je celo vece razmisljao o Roberti i Pablu... Za to vreme, Roberta je plakala u svom krevetu, posle razgovora sa Diegom se osecala jos gore nego ranije, a i sad je Diego znao da ona ima sina. Diego celu noc nije mogao da spava, dok je Roberta zaspala, ali placuci... Sledeceg jutra, Roberta se probudila u veoma losem raspolozenju i, osim toga, tog dana je pocinjala da radi i nije imala kod koga da ostavi Pabla.
ROBERTA: Pablo, zaboga, hoces li vise da doruckujes?! (vikala je, Pablo se uplasio, bio je na sofi i igrao se s automobilcicima; oci su mu se napunile suzama, nije shvatao zasto je ona tako vikala na njega, i otvorio je vrata od stana tako da Roberta ne primeti, i izasao i seo na stepeniste.
Za to vreme, Diego je ustao s ogromnim podocnjacima, i krenuo na posao, ali dok je silazio niz stepeniste, naisao je na Pabla, koji je plakao.
DIEGO: Ovaj, sta je bilo? (to je rekao dok ga je mazio po glavi) PABLO: Sta te briga?! (to je rekoa dok je stavljao ruke preko lica) DIEGO: Slusaj, znam da smo lose zapoceli, ali, ako hoces, mozemo da budemo prijatelji i mogu da ti pomognem. (u medjuvremenu, Pablo je podigao glavu) PABLO: I sto moramo da budemo prijatelji? DIEGO: Ti zivis ovde, zar ne? (Pablo je klimnuo glavom) Onda to znaci da smo mi komsije i ja ne zelim da se lose slazem s mojim komsijama, a ti? (glavom mu je rekao da ne) Dobro, pricaj, hajde, mogu da ti pomognem. PABLO: Ne razumem zasto se moja mama tako lose ponasa prema meni ovog jutra... DIEGO: Pa, ja pretpostavljam da danas nije dobar dan tvojoj mami, ali to ne znaci da te ona ne voli. Kad bude shvatila da nije trebala da bude takva prema tebi, sigurno ce ti se izviniti, videces. PABLO: U redu, ali ne znam, cesto nece da mi kupi ono sto zelim i nece da mi da da jedem ono sto zelim. DIEGO: Ali to ona radi za tvoje dobro, kad bi ti pojeo sve sto zelis, ne bi se dobro osecao, ali siguran sam u to da je tvoja mama veoma dobra mama. PABLO: Dobro, nije ona tako losa u dubini duse, ali ponekad ima takav karakter... (Diego se nasmejao) DIEGO: Znam, znam. (to je rekao sa smeskom na licu) PABLO: Znas li da si mnogo bolji nego sto sam mislio? (Diego ga je mazio po glavi) DIEGO: Hvala, i ti nisi tako nevaspitan kao sto sam mislio. PABLO: Ovaj razgovor je tajna izmedju tebe i mene, ne zelim da moja mama sazna da sam pricao s tobom. DIEGO: Vazi, ali ti mi obecaj da ces se lepo ponasati, i sada udji, tvoja mama mora da je zabrinuta za tebe, idi. PABLO: Vazi, lepo cu se ponasati ako mi kupisjedan automobilcic, kao sto su oni koje si mi zgazio juce. DIEGO: Ti to mene ucenjujes? (Pablo je napravio nestasnu facu) Vazi, ali lepo se ponasaj, i sad udji, idi. PABLO: (okrene se i pruzi mu ruku) Prijatelji? DIEGO: (odgovorio mu je sa smeskom i isto mu pruzio ruku) Prijatelji.
Pablo je usao u svoj stan i Diego je oasto u hodniku, razmisljajuci... Istina je da je ovaj klinac stvarno izuzetan, imao je nesto sto ga je mnogo podsecalo na Robertu, i tako je otisao na posao, ali, pre nego sto je otisao, stao je u jednoj radnji igracaka i kupio Pablu automobilcice, kao sto mu je on trazio... Kad stigne s posla, dace mu ih... _________________ NADIE SAVE LO QUE TIENE...ASTA WUE FINAL... LO PIERDE....
 Regujete se se na mor RBD forum http://rbd4ever.forumotion.net/ |
|  | | Brook Davis ~Rebelde bebe~


   Godina : 13 Pridružio : 19 Jun 2008 Poruke : 2 Location : in Tree Hill with Brook and Lucas Hobbies : I am fairy Raspolozenje : SUPER:) Ime : Zovem se:.
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 16:29 | |
| EPIZODA 11
Za to vreme, Roberta je bila u stanu i iznenada je cula kucna vrata.
ROBERTA: Moze li se znati gde si bio? PABLO: Nigde, mama, nigde. ROBERTA: Dodji, doruckuj. (to je rekla i dohvatila svoj mobilni, pa je pozvala Lujan) Lujan? Ovde Roberta, sta ima? Kako ti ide? Dobro, ovde, mozes li mi uciniti jednu uslugu? Je l' bi mogla da pripazis Pabla popodne? Pocela sam da radim i Lupita je otisla, nemam nikog da ga cuva... Da! Vazi! Hvala puno! Doci ces ovde? Vazi! Ocekujem te popdne. (kaze joj adresu gde zivi) Hvala, cao.
Diego je celo jutro proveo razmisljajuci o Pablu i Roberti, znao je da Roberta zivi tu i uradice sve sto je u njegovoj moci da mu Roberta isprica sve sto se desilo, te noci ce probati da prica s njom.
U medjuvremenu, Pablo i Roberta su isli da posecuju vrtice za Pabla, nasli su jedan koji je bio veoma blizu i koji se Roberti mnogo svideo, tako da ce sledeceg ponedeljka Pablo poceti da ide, ali do tad, bice sa Lujan... Lujan je stigla do Robertinog stana i pokucala na vrata.
LUJAN: Zdravo! (zagrli je) Ovaj... Roberta, znas li da na spratu iznas zivi Diego? ROBERTA: Sta?? Nisam znala... Ali juce sam ga srela na stepenistu, vec zna da imam sina, ali ne zna da je on otac. (Roberta je iapricala Lujan sve i onda otisla na posao)
U medjuvremenu, Diego je zavrsio i krenuo ka svom stanu ali, pre toga je kucao na Robertina vrata i Lujan mu je otvorila.
DIEGO: Sta ti radis ovde? LUJAN: Pa, dosla sam da posetim jednu drugaricu. DIEGO: Znaci ti nista nisi znala, zar ne? LUJAN: Ja nista nisam znala, ali me je zvala i rekla mi je da ne pricam nista... Ali tebi ne moram da dajem nikakva objasnjenja, sto si dosao? DIEGO: Dosao sam da pricam sa Robertom. LUJAN: Nije tu, ali ako hoces da pricas sa njom, uvece ce biti... Ali nemoj joj reci da sam ti ja rekla kad ces moci da je pronadjes, vazi? Ako hoces, mogu da te obavestim kad dodje. DIEGO: Vazi, hvala... (spremao se da ide ali se setio necega) Ah! Da li mozes ovo da das... (izvadi igracke) ...Pablu? Ali nemoj nista da kazes Roberti, vazi? (nasmesio joj se, ona se slozila) Ah! I hvala puno. (zagrlili su se)
Diego je otisao svojoj kuci, uvece ce otici da prica s njom. Celo popodne je gledao TV. Za to vreme, Lujan i Pablo su se igrali, dok nije dosla Roberta. Tad je Lujan, kao sto je obecala Diegu, otisla da ga obavesti da je ona stigla.
DIEGO: Hvala. Ovaj, mogu li da ti postavim jedno pitanje? Zasto mi pomazes? LUJAN: Zato sto ste odlican par, i znam da ti prema njoj jos uvek osecas nesto veoma jako, isto kao i ona prema tebi. (Diegu se promenila faca) Idi, idi, srecno! DIEGO: Hvala...
Lujan je otisla, Diego je pokucao na Robertina vrata, ona mu je otvorila i rekla mu... _________________ NADIE SAVE LO QUE TIENE...ASTA WUE FINAL... LO PIERDE....
 Regujete se se na mor RBD forum http://rbd4ever.forumotion.net/ |
|  | | CristianoRonaldoGirl ~Forum Princess~


   Godina : 13 Pridružio : 24 Avg 2007 Poruke : 704 Location : U nemogucim slatkim snowima! Raspolozenje : Zaljubljenoo!!=) Ime : Katarina
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 20:03 | |
| EPIZODA 12
Roberta je otvorila vrata i rekla mu:
ROBERTA: Sta hoces, kauboju? Vec sam ti rekla da ne zelim da te vidim. (probala je da zatvori vrata, ali Diego je stavio ruku tu tako da nije mogla) DIEGO: Hocu da pricam sa tobom. ROBERTA: Ja ne zelim da pricam sa tobom. Ne znam da li se secas ili ne, ali juce si hteo da udaris mog sina. DIEGO: Nisam hteo da ga udarim, molim te, moram da pricam s tobom, potrebno mi je objasnjenje. ROBERTA: Znam da zasluzujes objasnjenje, ali ja nisam spremna da ti ispricam sve sto mi se desilo, ne znam... Potrebno mi je moje vreme, razumi me, Diego... DIEGO: Ali vec si imala 6 godina! ROBERTA: Diego, molim te, nemoj mi ovo jos vise otezavati, gledaj, kunem ti se da, kad budem bila spremna da pricam o tome, ces ti biti prvi da saznas sve. DIEGO: U redu... (iako nije bio preterano uveren, postovao je njen odgovor) Ali, je l' bi mogla da mi ispricas sve sto si radila ovih godina? ROBERTA: (nasmesila mu se) U redu, dodji, udji. (pokazala mu je znak da udje)
Diego je usao i seo na sofu, pricali su o tome gde je sve bila Roberta bila, o tim mestima, o Diegovoj diskografskoj kuci... Ali Diego je, pre svega, hteo da joj postavi jedno pitanje.
DIEGO: Oavj... Za Pabla, mnogo me je iznenadilo, nikad nisam mislio da bi mogla da imas sina. ROBERTA: Sto? Ne mislis da sam dobra mama? DIEGO: Nije to u pitanju... Ali, ne znam... Da se posle 6 godina pojavis, i to s jednim klincem... Iznenadjuje... Znas li da mnogo podseca na tebe? Pre svega u karakteru, znas da me je juce sapleo? ROBERTA: (smeseci se) Stvarno? Mora da si mu nesto uradio. DIEGO: Ne!! Samo onako me je sapleo!! (Roberta se smejala) Je l' se moze znati cemu se smejes? ROBERTA: Ne znam, smesno mi je. DIEGO: Ne znam, kad sam ga video, mnogo me je podsetio na tebe, ima isti taj karakter, pre svega kao kad si ti bila mladja. ROBERTA: Lupita i Santos isto to kazu, istina je da lici na mene sto se karaktera tice, ali sto se tice fizickog izgleda, isti je otac. (Roberta nije htela to da kaze, jer je on otac, ali mozda je i bio trenutak da mu to kaze) DIEGO: I otac nije hteo da se pobrine za njega? ROBERTA: Pa, ustvari, on ne zna, nisam mogla da mu kazem. DIEGO: Sto? ROBERTA: Zato sto... Ovaj... Kad sam otisla iz Meksika, nisam znala da sam bial trudna... DIEGO: (ne moze da veruje) Sacekaj, ti mi govoris...? (Roberta ga je prekinula) ROBERTA: Da si ti otac, Diego.
Diego je bio zacudjen, nikad mu kroz glavu nije prosal misao da bi on mogao biti otac, i rekao je nasto sto se Roberti nimalo nije svidelo.
DIEGO: Ali sigurna si? Jer si sigurno bila sa mnogima. (to je rekao pogrdnim tonom glasa) Iako mi nije ni nesto preterano cudno da me prevaris. ROBERTA: (lupila mu je samar) Znas sta? Ako ces ovako da se ponasas, radije bih da nema oca, idi, Diego, ne zelim vise da te vidim, ni blizu mene, ni blizu Pabla, je l' si me cuo?! (to je rekla veoma besna i sa suzama u ocima) Ah!! I nikad te nisam prevarila, sto me ne bi cudilo da si ti uradio meni, ali trebala sam. (to je govorila dok ga je gurala i izbacivala iz svog stana) Idi!!! (to je rekla vicuci i placuci, zatvorila je vrata)
Roberta je otisla u svoj krevet i plakala, nije razumela zasto joj je Diego to rekao, i zasto se tako ponasao prema njoj. Za to vreme, Diego je bio u svom krevetu, razmisljajuci o svemu sto se izdesavalo, nije mogao da veruje da ima sina, i jos manje je razumeo zasto je tako reagovao, kajao se zbog toga kako se ponasao prema njoji znao je da mu Roberta sad nece tako lako oprostiti. Ali, u dubini duse, znao je da ga Roberta nikad nije prevarila, i znao je da, ako je Roberta rekla da je Pablo njegov sin, onda to mora biti istina, ne bi ona lagala za tako nesto. Sad je samo morao da uradi sve sto je u njegovoj moci da mu Roberta oprosti i da moze da uziva u tome sto ima sina. _________________
|
|  | | CristianoRonaldoGirl ~Forum Princess~


   Godina : 13 Pridružio : 24 Avg 2007 Poruke : 704 Location : U nemogucim slatkim snowima! Raspolozenje : Zaljubljenoo!!=) Ime : Katarina
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 20:03 | |
| EPIZODA 13
Sledeceg jutra, Roberta se probudila i pozvala Lujan.
ROBERTA: Zdravo, ovde Roberta. (tuznim glasom) Mozes li da dodjes i ispricacu ti? Hvala...
Lujan je dosla, kao sto joj je Roberta trazila, i primetila je da je imala veoma tuznu facu, videlo se da se osecala veoma lose.
LUJAN: Ovaj, sta ti je? (to je rekla veoma zabrinuto kad joj je videla facu) ROBERTA: Mislim da cu opet da odem, Lujan. LUJAN: Ne...!! Sto?
Roberta joj je ispricala sve i Lujan je bila u soku.
LUJAN: Ne mogu da verujem, ali nemoj da obracas paznju na to, mozda je to bila samo prva reakcija, mislim da nece gledati stvari tako kad bude malo promislio. ROBERTA: Ali svejedno mi je, mislis li ti da je normalno da on to kaze? (to je rekla trudeci se puno da ne vice) LUJAN: Da, u pravu si. (nije htela da se Roberta unervozi jos vise) ROBERTA: Ozbiljno ti ovo kazem, opet cu otici, otkad sam se vratila, sve mi lose ide, Lujan! Diega sam triput videla i sva tri puta smo se posvadjali, i povrh svega toga, Lupita je otisla, posao mi je ocajan, ne znam gde da ostavim Pabla i nemam dovoljno novca da nastavim da placam stan, kazi mi sta da radim! LUJAN: Daj, Roberta, sve ce se srediti, ja sam sa tobom i, osim toga, mogu da ti pomognem s novcem i da pazim Pabla kad mogu, samo nemoj da ides!! ROBERTA: Uff!! Ne znam, Lujan... Ali, svakako, hvala puno... LUJAN: Dodji, idemo da jedemo, tako ces se malo opustiti, ne brini, ja cu ti pomoci. (to je rekla i zagrlila je)
Roberta, Lujan i Pablo su doruckovali i proveli ceo dan u kupovini, vratili se, jeli, i onda je Roberta otisla na posao. Kao i juce, Lujan je ostala sa Pablom.
Diego se isto probudio u veoma losem stanju, ali je ipak otisao na posao, i kad je zavrsio, otisao je svojoj kuci i jeo. Onda je sisao i kucao na vrata da poprica sa Robertom, ali je video Lujan.
DIGEO: Opet ti?? LUJAN: Da, ja pazim Pabla. (pogledala ga je kao da hoce da ga ubije i Diego je sve razumeo) DIEGO: Sacekaj, nemoj tako da me gledas, molim te. Znao da sam joj rekao neke stvari koje nisam smeo, ali ne znam sta mi je bilo... LUJAN: Znas li da je slomljena?! DIEGO: Kunem ti se, Lujan, poslednje sto zelim je da je povredim... (to je rekoa dok je ulazio u Robertin stan, i stavio je ruke na glavu) Ne znam sta mi bi, kunem ti se, nisam imao pojma, bio sam iznenadjen i rekao sam prvu stvar koja mi je prosla kroz glavu. Ja hocu da ga pazim, stvarno... (nije mogao da zavrsi jer je Lujan zazvonio moblini) LUJAN: Kako?? Ali, ne mogu, Teo, sta ti je bilo? (Diego ju je gledao) U redu, dolazim odmah. DIEGO: Sta je bilo? LUJAN: Nista, moram da idem jer je Teo u bolnici. DIEGO: Ali dobro je? LUJAN: Ne znam, nisam mu dala vremena da mi kaze. (zabrinuto) Mozes li ti da ostanes sa Pablom? DIEGO: Da! Ne brini, ostacu s njim. LUJAN: Hvala. (to je rekla dok je izlazila trceci, Diego je ostao sa Pablom)
Proveli su celo popodne zajedno, i veoma dobro su se proveli... Bilo je ocigledno da izmedju njih ima puno hemije. Diego je bio veoma srecan sto je Lujan morala da ide, jer je tako mogao da provede vise vremena sa Pablom, sad kad je otkrio da mu je on sin, hteo je da ga bolje upozna i da mu bude pravi otac. Iako se na pocetku osecao veoma bemirno i niej znao veoma dobro kako da se ophodi prema njemu, na kraju je zavrsio igrajuci se sa njim, i osetio je da to dete ima nesto specijalno... I, iako su prosla samo 4 sata, osetio je da je poceo da ga voli na veoma specijalan nacin. Vec je pao mrak i Diego je spremio Pablu veceru i posle toga su seli na sofu, Roberta je stigla, i kad je videla da je Diego tu, rekla mu je... _________________
|
|  | | CristianoRonaldoGirl ~Forum Princess~


   Godina : 13 Pridružio : 24 Avg 2007 Poruke : 704 Location : U nemogucim slatkim snowima! Raspolozenje : Zaljubljenoo!!=) Ime : Katarina
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 20:14 | |
| EPIZODA 14
Roberta je stigla i rekla:
ROBERTA: Sta ti radis ovde? Rekla sam ti da ne zelim vise da te vidim. (to je rekla dok je podigla Pabla sa poda, jer se on igrao sa njim) I gde je Lujan nestala? DIEGO: Morala je da ide i ostavila me je sa Pablom. (Roberta ga je prekinula) ROBERTA: Ubicu je, kunem ti se da cu je ubiti... Idi, Diego!! (dok ga je gurala ka vratima) PABLO: Ne, mama! Pusti ga da ostane jos malo, igrali smo se... (udarao ju je po ramenu, Roberta ga je gledala iznenadjeno) ROBERTA: Sta to govoris? DIEGO: Ne, Pablo, bilo bi bolje da ja odem, gledaj, drugog dana mozes da dodjes kod mene ako hoces, naravno, ako te mama pusti... (gledajuci Robertu) ROBERTA: Naravno da ne!! PABLO: Ali zasto?! Kako si losa! Mrzim te! (sisao je iz njenih ruku i potrcao ka svojoj sobi) ROBERTA: Vidis sta si postigao?! To je bilo ono sto si hteo?! Da se posvadjam sa mojim sinom?! DIEGO: Ne, samo zelim... (Roberta ga nije pustila da zavrsi) ROBERTA: Bas me briga sta ti zelis!!! Ne zelim vise da prilazis ni meni, ni mom sinu!! DIEGO: On je i moj sin... ROBERTA: Ah!! Danas jeste tvoj sin! Juce ti to nije bilo toliko jasno! Sad sam ja ta koja ne zeli da mu ti budes otac! Ako ce da ima oca kao sto si ti, bolje i da ga nema! (Diego je hteo da joj odgovori, ali nije mogao, jer mu je ona zalupila vrata pred nosom, jer je vec uspela da ga izgura napolje iz stana pre toga)
Kad je zatvorila vrata, Roberta je otisla da vidi da li je Pablo veoma ljut, kucala je na vrata i otvorila ih. Videla je Pabla na krevetu kako place.
ROBERTA: Ljubavi, nemoj da si takav... PABLO: Ali on je veoma dobar decko, mama, juce mi je poklonio ove igracke... Veoma se dobro slazem s njim, daj, pusti me da budem s njim! I osim toga, on mi je tata! ROBERTA: (iznenadjena) I otkud ti to znas? PABLO: Jer sam vas cuo kako raspravljate juce i danas, mama, pusti ga da bude moj tata! ROBERTA: To ne moze, ljubavi... PABLO: Sebicna si!! (okrenuo se i nastavio da place) ROBERTA: (probala je da ga pomazi po glavi) Ljubavi, nemoj tako... (Pablo joj je odgurnuo ruku)
Roberta je otisla u dnevnu sobu i sela na sofu, znala je da je bila veoma sebicna i setila se kad je Alma krila od nje da joj je Reverte otac i nije htela da je pusti da bude s njim. Ali, sad je savrseno razumela sta je osecala njena mama. Znala je da je on bio u pravu, pre ili kasnije ce pustiti Diega i Pabla da se ponasaju kao otac i sin... Ali sad ju je mnogo bolelo sve ovo. _________________
|
|  | | CristianoRonaldoGirl ~Forum Princess~


   Godina : 13 Pridružio : 24 Avg 2007 Poruke : 704 Location : U nemogucim slatkim snowima! Raspolozenje : Zaljubljenoo!!=) Ime : Katarina
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Sre 23 Jul - 20:15 | |
| EPIZODA 15
Jos malo je ostala da razmislja na sofi, pa je pozvala Lujan.
ROBERTA: Zdravo, s tobom moram veoma ozbiljno da popricam, kako ti je samo palo na pamet da ostavis Pabla sa Diegom? (Lujan joj je odgovorila i ispricala joj sve sto se desilo) Kako?? Teo je u bolnici?? Vazi, u redu je, nista se nije desilo, OK, da, vazi... Ne brini, vec sam sve sredila, hvala svakako, cao, cuvaj se, poljubi Tea.
Otisla je u krevet, pomalo zabrinuta zbog Tea iako nije bilo nista ozbiljno, i pre svega, nije znala s kim da ostavi Pabla. I tako je zaspala. Diegu je bilo veoma tesko da zaspi, stvarno vec vise dana nije spavao, jer mu je tema Roberta i Pabla svo vreme u glavi i ne da mu da spava, i jos vise sa poslednjom diskusijom koju je imao sa Robertom.
Sledeceg jutra, oboje su se probudili, svaki u svom stanu, ali oboje su mislili jedno na drugog i na Pabla. Roberta je otisla u kuhinju da spremi dorucak, ali nije prestajala da razmislja o tome, u kafu je stavila so umesto secera i, povrh svega, Pablo je jos bio ljut na nju. Roberta je nastavila da razmislja o tome s kim ce da ostavi Pabla i tako je provela celo jutro, jer jos uvek nije htela da njena mama, Mia i Miguel saznaju jos uvek. Ali joj je pala na mapet jedna ideja koja joj se nije mnogo svidela...
Na svojoj strani, Diego nije znao sta da radi, da li da proba da prica sa Robertom ili da pusti da prodje neko vreme, ali je hteo da se ponasa kao pravi otac sa Pablom. Diego se obukao i otisao na posao, ali ni on nije bi u boljem stanju od Roberte, i tako je ostao do vremena za rucak, kao svakog dana, i onda otisao kuci. I, kao i uvek, Natalia ga je zvala, ali on nije podigao slusalicu, nije imao snage da prica s njom.
U medjuvremenu, Roberta je vec pojela rucak i odlucila sta da uradi, iako joj se ta ideja nije mnogo svidjala, nije imala izbora. Tako da je podigla Pabla, popela se gore i kucala na Diegova vrata. Diego je otvorio i iznenadio se kad je video Robertu.
DIEGO: Zdravo. (to je rekao sa osmehom na licu, ali ona mu nije odgovorila, Diego se veoma lepo pozdravio sa Pablom, koji mu se jeste nasmesio) Pa, pretpostavljam da si dosla da me zamolis nesto. (rekao je kad joj je video facu) Ah!! Znam, dosla si da me pozoves da izadjemo? (salio se, rekao je to opet sa osmehom na licu) ROBERTA: Ne, glupane... Dosla sam zato sto moram da te zamolim da mi ucinis jednu uslugu... Ali imaj u vidu da ovo radim samo zato sto nemam drugog izbora. DIEGO: Da, kazi. ROBERTA: Ovaj, ovaj... (bila je veoma neodlucna) DIEGO: Roberta, zar ti je toliko tesko da me zamolis za uslugu? Kako si ponosna! Hajde, pricaj. ROBERTA: Nisam ponosna... (Diego ju je gledao sa facom koja kao da je govorila "ne lazi me") Dobro, pomalo jesam, pa, ovaj, treba mi da pricuvas Pabla danas popodne.
Diego je bio zacudjen, ali presrecan, i odgovorio joj je...
DIEGO: Da, naravno, hvala... (to je rekao sa osmehom od uva do uva, ali Roberta mu je odgovorila...) ROBERTA: Vec sam ti rekla da to radim samo zato sto nemam drugog izbora, da imam, ne bih ga ostavila s tobom. (ali, istina je bila da, u dubini duse, ona samo izmislja izgovore, jer joj se svidjalo da Diego i Pablo budu zajedno, ali to nikad ne bi priznala) PABLO: Hvala, mama. ROBERTA: Pa, moram da idem odavde za pola sata, cekam te dole u mom stanu. (okrenula se sa Pablom)
Roberta je usla u svoj stan i, za pola sata, Diego je sisao, i, kao sto su se dogovorili, ostao sa Pablom celo popodne. Proveli su vreme pricajuci i igrajuci se. I, posto su vec proveli puno vremena pricajuci, Pablo je postavio Diegu jedno pitanje na koje nije bas znao kako da mu odgovori... _________________
|
|  | | CristianoRonaldoGirl ~Forum Princess~


   Godina : 13 Pridružio : 24 Avg 2007 Poruke : 704 Location : U nemogucim slatkim snowima! Raspolozenje : Zaljubljenoo!!=) Ime : Katarina
 | Naslov: Re: La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) Čet 24 Jul - 8:25 | |
| EPIZODA 16
Pablo: Mogu nesto da te pitam? Diego: da, reci- i dalje pomera auta kao da se trka Pablo: Ti znas da si moj tata, zar ne?- Diego ga je iznenadjeno pogledao Diego: Kako ti znas to, rekla ti je mama? Pedro: Ne, ali sam cuo kako se ti i moja mama svadjate... Jel ti hoces da budes moj tata? U tom trenutku je Roberta otvorila vrata, ali oni nisu primetili posto su bili okrenuti ledjima, ali Roberta je ostala iza vrata da slusa nakon sto je cula Pablovo pitanje Diego: Da, naravno Pablo: A zasto moja mama nece? Diego: Zato sto je malo ljuta na mene Pablo: Zasto? Diego: To su stvari za odrasle-Pablo je spustio glavu Pablo: Ali ja hocu da budes moj tata Diego: Ali ja jesam tvoj tata, htela to tvoja mama ili ne, ali ti moras da joj das jos malo vremena jer je ovo nova situacija za sve...samo joj daj malo vremena Pablo: Mislis da ce moja mama pustiti da mi budes tata? Diego: Ja mislim da hoce, tvoja mama ima tezak karakter, ali obojica znamo da je ona dobra devojka, zar ne?- roberta slusa iza vrata Pablo: Da! Zasto se ne vencate? Diego: To ce biti komplikovano Pablo: Zasto? Svi moji drugovi iz skole imaju mamu i tatu, i oni su vencani,i oni su porodica Diego: Dobro, ali za to treba da postoje neka osecanja koja tvoja mama vise ne oseca prema meni Pablo: A ti?-Diegu se promenio izraz lica, nije hteo da ga pita to, Roberta je sve pazljivo slusala Diego: Moguce je da ja osecam nesto prema tvojoj mami, ali nikad necemo moci da budemo zajedno- Diego je to tuzno rekao, Roberta se secala svega sto su proziveli zajedno, a sad, nakon 6 godina, govori da nikad nece moci da budu zajedno, i to ju je zabolelo kao da joj je nako zabo noz u srce. Ali sa druge strane nije razumela Pablo: Zasto?-tuzno Diego: Zato sto su se izmedju tvoje mame i mene desile neke stvari...i ...-video je Pabla- Ali ti ne brini zbog toga, tvoja mama je dobra i videces da ce sve biti dobro, stvarno, uostalom, misli na to koliko te voli i da jeoj je bilo jako tesko da te odgaja sama- iako je osecao mali bes prema Roberti videlo se da sve govori sa ljubavlju Pablo: Kako ste se vi upoznali? Diego se nasmejao kad je primetio koliko je Pablo radoznao Diego: Upoznali smo se u skoli, isli smo u istu skolu. U pocetku smo se grozno slagali, zbog karaktera koji ima Roberta- smeje se-ali polako smo se upoznavali i ovaj...bili smo 2 godine zajedno, imali smo super vezu, to su bile najbolje godine u mom zivotu...i ovaj ona je morala da ode i nisam cuo nista vise o njoj- pricao mu je to sa puno ljubavi i prisecao se nekih trenutaka dok su bili zajedno Roberta je sve slusala, kako Diego prica sa svojim sinom, bilo je tako lepo, iznenad suza joj je pala niz lice, osecala se krivom Diego: Ali dobro.. Pablo: Stvarno si super deco, hvala ti tata-dok ga je grlio Diego je ostao iznenadjen, prvi put ga je nazvao tata Roberta je obrisala suze i usla Roberta: Zdravo Pablo: Zdravo mama Roberta se priblizila Pablu i poljubila ga Roberta: Jesi jeo?- Pablo je klimno glavom- dobro, ond operi zube i u krevet Pablo: Zdravo tata! Diego: Zdravo i budi dobar! Ja idem- pgledao je Robertu bio je toliko srecan sto se prisetio njihove istorije, hteo je da bude sam ali ga je Roberta zaustavila Roberta: mOram da pricam s tobom _________________
|
|  | | | La vida despues de la rebeldia (Zivot posle buntovnistva) | |
|
| Strana 2 od 4 | Idi na stranu : 1, 2, 3, 4  |
| | Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |